Cebuano | The Unlikely Idols

Ang Dili Mahimong mga Idolo - A2

Kapitulo 12: Ang Pagkunsad

Misamot ang gibati ni Yoko kay grabe ang iyang mental health. Ang iyang mga higala misulay sa pagtabang, apan siya nahimong mas layo.

Nangutana si Sachiko, "Yoko, okay ra ka? Layo kaayo ka. Tabangi ta?"

Nitubag si Yoko, "Ok ra ko, kapoyon lang. Ma-normal ra ko dayon."

Wala nag-ayo si Yoko. Ang iyang mga higala nabalaka ug misugyot nga mangayo siya og tabang, apan si Yoko wala maghunahuna nga kinahanglan niya kini.

Miingon si Tomoko, "Kinahanglan ta nga buhaton aron matabangan si Yoko."

Ang iyang mga higala mihukom nga dad-on si Yoko sa usa ka espesyal nga ospital. Nagsul-ob gihapon siya sa iyang uniporme sa eskwelahan gikan sa Twelve Forever.

Si Yoko miingon, "Wala ko maghunahuna nga kini matapos sa ingon niini."

Mitubag si Emiko, "Atong mahuman kini. Focus sa pagmaayo."

Kanunay siyang giduaw sa mga higala ni Yoko. Miingon si Ayako, "Ania kami alang kanimo, Yoko. Ayaw paghunong."

Mipahiyom si Yoko, mapasalamaton sa iyang mga higala. Sa ilang pagbiya, mitutok siya sa bintana, nga nagsul-ob sa iyang uniporme.

Chapter 12: The Descent

Yoko felt worse as her mental health got really bad. Her friends tried to help, but she became more distant.

Sachiko asked, "Yoko, are you okay? You're very distant. Can we help?"

Yoko replied, "I'm fine, just tired. I'll be normal soon."

Yoko didn't get better. Her friends worried and suggested she get help, but Yoko didn't think she needed it.

Tomoko said, "We must do something to help Yoko."

Her friends decided to take Yoko to a special hospital. She still wore her school uniform from Twelve Forever.

Yoko said, "I didn't think it would end like this."

Emiko replied, "We'll get through this. Focus on getting better."

Yoko's friends visited her often. Ayako said, "We're here for you, Yoko. Don't give up."

Yoko smiled, grateful for her friends. As they left, she stared out the window, wearing her uniform.